admin, Author at Hirofizikal

bol-u-ramenu-1-1200x818.jpg
26/апр/2023

Bol u ramenu može nastati akutno (izazvan povredom), ili bol koji nastaje kao posledica hroničnih stanja. Kod mlađe populacije je najčešće posledica povrede, dok kod starijih je češći razlog hronične promene.

Bol u ramenu može biti reflektovan I iz zone vratnog ili grudnog dela kičmenog stuba, zona ispod lopatice, gde fizioterapeut ili fizijatar mogu kroz palpaciju da osete promene, pacijent oseti bol koji se reflektuje u rame, takođe I međurebarna zona može da reflektuje bol u ramenu, zato je neophodno obaviti pregled, I ustanoviti  tačno mesto porekla bola, jer jedino tada može I adekvatna terapija da se sprovede.  Sam bol u ramenu nekada I ne može da se tretira terapijama, jer može da ga izazove  kardiloško stanje, zato je nephodno uzeti u obzir sve aspekte, kao I kompletnu kliničku sliku pacijenta, ukoliko je potrebno pacijent se upućuje na snimanje ramena, ili drugih delova potencijlnog mesta nastanka bola, mogu raditi, rtg, mr, ct, ultrazvuk mekih tkiva, emng….

Terapija za bol u ramenu :

  • Hiropraktika (ukoliko  je indikovana)
  • Manuelna neinvazivna metoda
  • Elektroterapija
  • Laseroterapija
  • Ultrazvucna terapija
  • Magnetoterapija
  • Tecar terapija
  • Kineziterapija
  • Akupunktura
  • Mezoterapija bola
  • Elektroakupunktura
  • Masaža
  • Istezanje

 

Za sve dodatne informacije stojimo na raspolaganju

Ambulanta za rehabilitaciju Hiro-Fizikal. 


kuk-1200x675.jpg
13/мар/2023

Bol u kuku:

Bol u kuku se jako često javlja kod starijih osoba kao posledica promena u samom zglobu kuka i oštećenja mekih tkiva u okolini zgloba.

Prema uzroku, mestu i vrsti bola, bol u kuku možemo podeliti na sledeća oboljenja:

  • Osteoartritis (degeneracija zgloba)
  • Bursitis (zapaljenje burzi u okviru zgloba)
  • Sarkoilitis (bol sarkoijačnih zglobova)
  • Iliotibijalni bolni sindrom (bol na spoljašnjoj strani natkolenice)
  • Trohanterični bolni sindrom (bol u spoljašnjem delu kuka)

Hronicna stanja koja izazivaju bol u kuku mogu se lečiti kombinacijom injekcija, medikamentozno, kao i putem primene fizikalnih terapija, dobre efekte pokazuje i manuelna neinvazivna metoda, kasnije se primenjuje kineziterapija.

Bol u kolenu:

Bol u kolenu se može podeliti na bol u kolenu tokom kretanja i bol u kolenu tokom mirovanja. Bol u kolenu koji se javlja tokom mirovanja zahteva hitnu intervenciju i odlazak kod lekara. Takav bol je najčešće prouzrokovan oticanjem ili uganućem kolena.

Rekreativci i profesionalni sportisti, ali i starije osobe, često se suočavaju sa bolom u kolenima koji može biti trenutan kao posledica uganuća ili iščašenja kolena.

Ukoliko su bolovi prolazni, važno je mirovanje, stavljanje hladnih obloga na mesto bola. Ukoliko pacijentu nakon 2-3 dana ne nestanu bolovi ili otok, ukoliko ga ima,  treba odmah da se javi svom lekaru ili fizioterapeutu, kako bi dobio neophodnu terapiju.

Hronična oboljenja kolena kod kojih je lečenje neophodno:

  • Gonartroza
  • Skakačko koleno
  • Prepatelarni burzitis
  • Artritis kolena

Lečenje gore navedenih bolesti, podrazumeva da se pacijent javi lekaru ili fizioterapeutu, koji ce preporučiti eventualno pregled ortopeda, reumatologa ili drugog specijaliste, kao i dodatnu dijagnostiku u vidu CT, MR ili ultrazvucnog snimka. Terapija moze da bude fizikalna (elektroterapija, laser, magnet, tecar), akupunktura, mezoterapija bola, medikamentozna, injekcija za koleno, kasnije primena kineziterapije.

ZA SVE DODATNE INFORMACIJE, STOJIMO VAM NA RASPOLAGANJU.


DSC_0796.jpg
01/мар/2023

Bol i ukočenost u zglobovima je veoma kompleksna i ima više uzroka i vrsta. Kod mladih se bol u zglobu javlja kao posledica neke traume, sportske povrede ili svakodnevne povrede pri padu, dok su kod starijih češći bolovi u zglobovima, uzrokovani hroničnim stanjima kao što su reumatoidni artritis i giht.

Reumatodini artritis je stanje bola i ukočenosti u zglobovima, prstima i šakama, praćen je osećajem neprijatnosti, naročito u hladnim danima. Reumatoidni artritis je kod nekih pacijenata pojačan, pa onemogućava pacijentima čak i držanje predmeta u rukama, što ih ograničava u svakodnevnom funkcionisanju. Giht se manfestuje kroz crvenilo i otok isključivo u stopalima, nastaje usled nakupljanja kristala mokraćne kiseline.

Ukoliko osetite bol u zglobovima bez obzira da li je nastao povredom ili hroničnim stanjem obratite se lekaru.

Fizijatri i  fizioterapeuti, takođe imaju bitnu ulogu u rešavanju problema bolova u zglobovima.

Terapija za bol u zglobu ili zglobovima koja se sprovoi u našoj ordinaciji obuhvata sledeće metode:

  • Elektroterapija
  • Hiropraktika
  • Laseroterapija
  • Magnetoterapija
  • Kineziterapija
  • Manuelna neinvazivna metoda
  • Akupunktura
  • Mezoterapija bola

ZA SVE DODATNE INFORMACIJE, STOJIMO VAM NA RASPOLAGANJU.


DSC_0728-1200x800.jpg
20/феб/2023

Bol u vratu javlja se kod gotovo 90% ljudi kao posledica loših navika i neadkevatnog položaja tela. Uzroci bolova u vratu mogu biti mnogobrojni, a najčešći uzrok je stres, zatim preterano sedenje za računarom, pri čemu je položaj tela neprirodan, a vrat duže vreme u nefunkcionalnom položaju što dovodi do grčenja mišića vrata, te oni postaju slabo pokretljivi.
Uzroci bolova u vratu mogu biti mnogobrojni. Jedna od njih je spavanje na lošem dušeku, lošem jastuku i u nepravilnom položaju koji ne dozvoljava telu da se odmori. Bolovi u vratu ćesto se prenose i na ramena i dalje na kičmu, što može dovesti do lošeg položaja celog tela.

Nepravilno sedenje, stresan život u kombinaciji sa lošim spavanjem i neaktivnošću pojedinca mogu ostaviti trajne posledice ne samo za vrat, već i na celu kičmu i celokupan leđni deo.
Bolovi u vratu, mogu se javiti i usled određenih povreda, a ukoliko je bol u vratu hroničan javljaju se određene degenerativne promene koje možete izlečiti samo uz kombinaciju različitih terapija koje sprovodi stručno lice, najčešće fizijatar.
Fizijatar će detaljnim pregledom utvrditi o kom stepenu i vrsti bola u vratu se radi i predložiti adekvatnu terapiju

Terapije koje se mogu primenjivati u zavisnosti od vrste i stepena bola su:

  • Hiropraktika
  • Kineziterapija
  • Primena raznih oblika elektroterapija
  • Tecar terapija
  • Mezoterapija bola
  • Masaža
  • Laseroterapija
  • Manuelna neinvanzivna terapija
  • Akupunktura

Postoji način da sprečite širenje bolova u vratu, a to je da sebi obezbedite mirovanje u prijatnom položaju, dok oni ne prođu, kao i da koristite adekvatan krevet, dušek i jastuk koji će znatno poboljšati stanje i sprečiti da dođe do hroničnih bolova.

ZA SVE DODATNE INFORMACIJE, STOJIMO VAM NA RASPOLAGANJU.


DSC_0780-1200x800.jpg
23/јан/2023

Fizikalna terapija je neizostavni deo medicine, koja se bavi lečenjem, rehabilitacijom, kao i poboljšanjem funkcionalnosti kompletnog organizma. Cilj fizikalne terapije je da osoba vrati mobilnost, kao i da se vrati svakodnevnim aktivnostima. Fizikalna terapija se koristi za lečenje povreda, kao i bolesti koje utiču na kompletan lokomotorni aparat (kosti, mišiči, zglobovi, tetive, ligamenti).  Sama terapija deluje na kosti, mišiće, zglobove, tetive, ligamente, pripoje, tako da ima veoma širok dijapazon delovanja. Bez obzira da li Vas boli, rame, lakat,  rućni zglob, kuk, vrat, kićma, koleno, skoćni zglob, da li je u pitanju akutno, subakutno ili hronićno oboljenje, fizikalna terapija je neizostavni deo lećenja. Pored efekata na lokomotorni sistem, fizikalna terapija deluje i na kardiovaskularni, respiratorni, digestivni trakt.

Fizikalna terapija ima više oblika primene, najzastupljenija je elektroterapija, kineziterapija, laseroterapija, magnetoterapija, ultrazvučna terapija, tekar terapija, razni oblici masaža. Ambulanta Hiro-Fizikal pored oblika fizikalne terapije koristi i hiropraktiku, u narodu poznatija kao kiropraktika, manuelnu neinvazivnu metodu (za pacijente koji imaju strah od manipulacija), akupunkturu, mezoterapiju bola, kao i uslugu pregleda fizijatra po želji pacijenta.


viber_image_2022-12-18_18-12-48-399-e1671390226885.jpg
18/дец/2022

Distorzija skočnog zgloba (uganuće), razni termini se koriste za ovaj veoma čest problem, ali je za sve njih zajedničko da ih treba na adekvatan način zbrinuti. Dugogodišnje iskustvo je pokazalo da većina pacijenata ovaj problem ne doživljava na ozbiljan način, već sa prestankom bola misle da je njihov problem rešen. Međutim to je greška koja kasnije može imati dalekosežne posledice, kao što su nestabilnost zgloba ili druge hronične promene na mekim strukturama, algodistroficni sindrom (Sudekova bolest).

Kada dolazi do distorzije (uganuća) zgloba?

• Najčešće nastaje prilikom sportskih aktivnosti
• Hoda na neravnom terenu
• Naglih promena pravca kretanja
• Doskoka na podlogu
• Naglog pada gde se zglob uvrne

Zašto dolazi do uganuća skočnog zgloba?

Kada se zglob nađe u poziciji koja ne odgovara njegovom fiziološkom položaju, pa tetive, ligamenti i mišići ne uspevaju da održe zglob, odnosno da ga vrate u fiziološku poziciju, zglob se luksira (pomera iz svog ležišta), i pri kontaktu noge s podlogom, usled jakog pritiska, dolazi do povrede tj. uganuća skočnog zgloba.

Simptomi koje ima pacijent :

• Bol
• Otok
• Ograničen pokret
• Otežano ili u potpunosti onemogućeno kretanje

Šta pacijent može da uradi kao vid prve pomoći:

• Lediranje povređenog segmenta
• Elevacija noge
• Mirovanje
• Bandažiranje, kompresivni zavoj, u zavisnosti šta ima u svojoj blizini
• Umereno oslanjanje, po mogućnost najbolje je ne oslanjati se na povređenu nogu

Objektivno pregledom se moze utvrditi :

• Palpatorno utvrditi najintenzivnije mesto bola, ili više njih, u zavisnosti od stepena povrede
• Otok
• Da li je koža cijanotićna
• Da li ima upale
• Test obima pokretljivosti
• Procena stabilnosti zgloba
• Da li je potrebno poslati pacijenta na dalju dijagnostiku (ultrazvuk, rtg snimak, magnetna rezonanca)
• Ortopedski pregled, ili nekog drugog specijaliste

Program rehabilitacije Ambulante Hiro-Fizikal kod distorzija skocnog zgloba (Distorzio articulatio talocruralis)

• Hiropraktika, ukoliko je indikovana
• Kriomasaža
• Gel koji ima lokalni efekat hlađenja
• Manuelna neinvazivna metoda
• Kompresivni zavoj, longeta
• Tecar terapija
• Set elektroterapija
• Magnetoterapija
• Laseroterapija
• Kineziterapija
• Edukacija pacijenta za sprovođenje vežbi u kućnim uslovima

Za sve dodatne informacije stojimo Vam na raspolaganju
Vaš HIRO-FIZIKAL Mileševska 7, Vračar.


male-doctor-s-hand-pointing-at-intervertebral-hern-2022-08-01-01-30-38-utc-1200x736.jpg
14/окт/2022

Diskus hernija nastaje kada dođe do prolapsa (ispupčenja, curenja) jednog od međupršljenskih diskova. Može se javiti u bilo kom delu kičme, a najčešće u donjem delu leđa. U zavisnosti od toga gde je došlo do prolapsa diska, utrnulost ili slabost se mogu javiti u vratu, ruci ili nozi.

Najčešći uzoci pojave diskus hernije su kontinuirana fizička aktivnost (nošenje teških predmeta, težak fizički rad, dugotrajno stajanje..) ili svakodnevno sedenje u istom položaju (najčešće kod rada za računarom).

Simptomi

Najčešće do diskus hernije dolazi u lumbalnom delu kičme. Ukoliko je pritisnut nerv, osim u leđima bol se može osećati u zadnjici, butini, listovima, ponekad i u stopalu.

Kod diskus hernije u predelu vrata, bol je najčešće prisutan u vratu, ramenu i ruci, a često je opisan kao oštar ili pekući.

Osobe sa diskus hernijom tegobe često opisuju kao jak bol (nalik probadanju noža), zračeću utrnulost ili peckanje u delu tela koji opslužuju zahvaćeni nervi. U mišićima pogođenog nerva može se osećati i slabost, nemogućnost podizanja ili držanja predmeta, moguće saplitanje pri hodu.

Lečenje

Diskus hernija se može lečiti neoperativno, a najbolji rezultati se postižu kombinovanjem hiropraktike, fizikalne i kinezi terapije.


swollen-hand-2022-06-01-16-31-32-utc.jpg
25/јул/2022

Autor: dr Marijana Todorović, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije.

Kompleksni regionalni sindrom bola definiše se kao bolni sindrom u kome pored bola postoji gubitak funkcije i znaci autonomne disfunkcije. U kliničkoj praksi najčešće se viđa kao komplikacija preloma ručnog zgloba. Iako do kraja nerazjašnjeno najveći broj teorija ukazuje na to da CRPS nastaje kao posledica hiperaktivnosti simpatičkog nervnog sistema.

Kompleksni regionalni sindrom bola (CRPS-complex regional pain syndrome), kod nas više poznat kao Sudekovo oboljenje, odnosi se na bolan, ograničen, osetljiv ekstremitet izmenjene boje i ograničene funkcije. On je pod pojmom “causalgia” prvi put opisan u vreme Američkog građanskog rata kao komplikacija povreda nanetih vatrenim oružjem.

On je pod pojmom causalgia (kausós, “burning”) + (álgos, “pain”) prvi put opisan u vreme Američkog građanskog rata kao komplikacija povreda nastalih vatrenim oruzjem pedesetih godina prošlog veka Evans uvodi termin “refleksna simpaticka distrofija”: simpatička hiperaktivnost na neki način uključena u patološku aktivnost na periferiji Paul Sudeck 1866.-1945.

Sudek 1900. godine opisuje radiografski vidljivu mrljastu osteopeniju, dok Evans pedesetih godina prošlog veka uvodi pojam “refleksna simpatička distrofija” (RSD), verujući da je simpatička hiperaktivnost na neki način uključena u abnormalnu aktivnost na periferiji. Nakon odluke koju 1994. godine donosi Internacionalna asocijacija za izučavanje bola koristi se naziv kompleksni regionalni sindrom bola.

Američka asocijacija za hirurigiju šake CRPS definiše kao bolni sindrom u kome pored bola postoji gubitak funkcije i znaci autonomne disfunkcije.

Raniji naziv za kompleksni regionalni bolni sindrom

  • Refleksna simpaticka distrofija
  • Causalgia
  • Algodistrophia
  • Algoneurodistrophia
  • Sy rame saka
  • Sudekova distrofija
  • Postraumatska distrofija
  • Postraumatska simpatickadistrofija
  • Akutna atrofija kostiju
  • Pseudodistrofija
  • Refleksna neurovaskularna distrofija
  • Simpatalgija

 

Oblici kompleksnog regionalnog bolnog sindroma

Type I Refleksna simpaticka distrofija 90%

  • Nije povezan sa ostecenjem nerva(ili malo ostecenje)u zahvacenom podrucju
  • Razvija se kod fraktura, luksacija,kontuzija, distorzija

Type II (Kauzalgija) 15%

  • Povezan sa ostecenjem nerva u zahvacenom podrucju ili povredom velikog perifernog nerva
  • Ova dva oblika CRPS-a se jedino razlikuju po inicijalnim faktorima: mala trauma ili bez traume nerva kod tipa I, I veliko oštećenje nerva kod tipa II.
  • Ne razlikuju se po klinickim znacima i simptomima kao i po lečenju.
  • To je hronični neuropatski bol koji traje duže od tri meseca
  • Bolest je regionalna bez posebnih tačaka bolnosti, u akutnoj fazi praćena otokom, toplom kožom, hiperestezijom, alodinijom i vazomotornim simptomima uz redukovanu pokretljivost
  • U hronicnoj fazi zahvaćeni ekstremitet moze biti i smanjenog obima, tanji, s nizom temperaturom kože, a moguć je i razvoj kontarktura
  • U akutnoj fazi CRPS se lakše dijagnostikuje nego u hroničnoj
  • Kod bolesnika sa CRPS-om viđaju se i psihičke promene (nesanica, depresija i anksoznost).

 

Epidemiologija

  • CRPS se 3-4 puta češće javlja kod žena (između 61-70 godina)
  • 2 puta češće je prisutan na gornjim ekstremitetima
  • trauma gotovo uvek prethodi CRPS Type I
  • CRPS se javlja u oko 1-2% pacijenata koji su imali prelome i oko 2-5% pacijenata posle povrede perifernih nerava
  • Kod 40% pacijenata fraktura kosti ili hirurški zahvat prethode razvoju bolesti
  • Kod određenog procenata pacijenata CRPS-а sindrom se razvija spontano
  • CRPS se najčešće javlja nakon trauma. Čest predisponirajući faktor u tom smislu je Collesova fraktura-25% pacijenata sa ovim tipom preloma pokazuje znake CRPS-a  (Atkins 1989). Međutim, CRPS se može javiti i kao posledica mnogih drugih stanja kao što su infarkt miokarda, infarkt mozga, traumatska povreda mozga, povreda kičmene moždine i drugo..

Najveći broj teorija ukazuje da CRPS nastaje kao posledica hipereaktivnosti simpatičkog nervnog sistema. Naime, fiziološka aktivacija simpatičkog nervnog sistema koja se javlja nakon povrede dovodi do vazokonstrikcije i traje normalno od nekoliko minuta do nekoliko sati. Iz nepoznatih razloga kod osoba koje razvijaju CRPS simpatički nervni sistem ne prestaje sa svojom aktivnošću održavajući spazam krvnih sudova i dovodeći na taj način do dodatnog otoka i bola, kao posledica čega se uspostavlja circulus vitiosus. Dodatno, smatra se da postoji psihološka osnova za nastanak ovog oboljenja, ali je ista nedovoljno opisana u literaturi.

Klinička slika

Oboljenje uobičajeno progredira kroz tri faze. One mogu biti varijabilne i nejasno ograničene.

Faza I (traumatska, akutna faza) započinje u vreme inicijalne povrede, ili unutar nekoliko nedelja od nje i obično traje od nekoliko nedelja do 6 meseci. Nju karakterišu izražen bol i povećana cirkulacija, koja se manifestuje testastim otokom, crvenilom i toplim ekstremitetom. Ograničenje obima pokreta, kao i hiperhidroza takođe mogu biti primetni u ovoj fazi. Koža može biti osetljiva na dodir. Smatra se da osteoporoza počinje da se razvija u ovoj fazi, ali još uvek nije vidljiva na radiografskim snimcima.

Faza II (distrofična faza) započinje 3 do 6 meseci nakon početka bolova i traje dodatnih 3 do 6 meseci. Otok je manje izražen, međutim, bol i ograničenje obima pokreta su i dalje prisutni. Cirkulacija je smanjena i temperatura ekstremiteta je niža. Rast dlaka i noktiju se smanjuje, dok hiperhidroza ostaje. Razvija se atrofija mišića i subkutanog tkiva. Radiografski snimci mogu pokazati mrljastu atrofiju, kao i perartikularno zadebljanje. Ličnost po tipu kauzalgije opisana je i može se manifestovati u ovoj fazi.

Faza III (atrofična faza) započinje 6 do 12 meseci nakon početka bola i može da traje više meseci. Bol je manje izražen ali je pristuna značajna atrofija kože i potkožnog tkiva, kao i ireverzibilne kontrakture. Koža je glatka, sjajna, suva i hladna. Radiografski je vidljiva difuzna osteoporoza ili osteopenija.

 

IASP (Orlando) dijagnosticki kriterijumi zaCRPS

  • Postojanje odredjenog precipitirajuceg ostecenja
  • Kontinuirani bol,hiperalgezija,alodinija
  • Edem, promene lokalne cirkulacije koze zahvacene regije ili vazomotorne promene
  • Dijagnozu iskljucuju druga stanja koja su povezana sa ovim stepenom bola I disfunkcije
  • International Association for the Study of Pain: Diagnostic Criteria for Complex Regional Pain Syndrome with 1997 ICD Codes • Merskey H, Bogduk N. Classification of Chronic Pain: Descriptions of Chronic Pain ygp Syndromes and Definitions of Pain Terms. 2nd ed. Seattle, Wash: IASP Press; 1994.

Predlozeni modifikovani dijagnosticki kriterijumi za CRPS (Budimpesta, 2003)

  1. Kontinuirani bol koji nije proporcionalan tezini ostecenja
  2. Prisutan najmanje jedan simptom u 3 od 4 navedene kategorije
    а) Senzorni hiperalgezija i/ili alodinija
    b) Vazomotorni asimetrija temperature i/ili promena boje koze i/ili asimetrija boje koze
    v) Edem i/ili znojenje i/ili asimetrija znojenja
    g) Motorni/Troficki : smanjen obim pokreta i/ili motorna disfunkcija (slabost,tremor,distonija) i/ili troficke promene

Harden RN, Bruehl SP. Diagnostic criteria: the statistical derivation of the four criterion factors. In: Wilson P, Stanton-Hicks M, Harden R, editor. CRPS: Current Diagnosis and Therapy. Seattle, WA: IASP Press; 2005. pp. 45-58.

Dijagnoza se uobičajeno postavlja na osnovu kliničke slike. Radiološko ispitivanje može da bude korisno, ali promene u smislu mrljaste osteopenije ne moraju biti uočljive sve do kasnijih faza oboljenja (uobičajeno nakon 3 ili više meseci). Scintigrafija kostiju u tri faze može da pokaže povećano vezivanje u području zahvaćenog ekstremiteta u ranoj fazi oboljenja, što najverovatnije ukazuje na povećan krvotok porekla lokalnog metabolizma kostiju zbog simpatičke vazokonstrikcije. To se najbolje uočava u karpalnim i metakarpalnim zglobovima kostiju. Nalazi, međutim, ne koreliraju precizno sa stepenom vazomotornog poremećaja. Termografija predstavlja senzitivan metod za merenje i registrovanje razlike u temperaturi zahvaćenog i nezahvaćenog ekstremiteta.

Rana dijagnoza CRPS-a je najbolja terapija. Poplawski i autori smatraju da je najvažnije merilo ishoda lečenja ovog sindroma započinjanje terapije u intervalu manjem od 6 meseci između nastanka tegoba i započinjanja terapije.Zakasnela dijagnoza može voditi produženoj rehabilitaciji i fizičkim promena karakterističnim za kasnije faza CRPS-a.Terapijski pristup obuhvata farmakološke mere sa ciljem smanjenja intenziteta bola, simpatikolitičke intervencije i fizikalnu medicinu i rehabilitaciju a zavisi od težine i faze oboljenja

Lečenje

Lecenje je multidisciplinarno

Invazivne I neinvazivne metode

Medikamentozno

Fizikalna terapija

Intervencioni oblici lecenja

Medikamentazno lecenje

Antiepileptici(gabapentin I pregabalin).Deluju preko NMDA receptorа

  • Antidepresivi
  • Opioidni analgetici
  • Anestetici (Ketamin u subanestetickim dozama. Deluje preko NMDA receptora I smanjuje senzitizaciju)
  • Kortikosteroidi(smanjuju stvaranje prostaglandina) . Najčešće se daje Pronison sa dozama do 100 mg/24h ili 1mg/1kg koje se postepeno smanjuju u toku sledeće dve nedelje
  • Каlcitonin (analgetsko dejstvo, inhibicija osteoklasta)
  • Bisfosfonata(osteoporoza,analgetsko dejstvo)
  • Alfa adrenergicki antagonisti(fentolamin)
  • Blokatori Ca каnala (u akutnoj fazi),vazodilatatori
  • NSAIL
  • Vitamin C I DMSO(antioksidansi)
  • Miorelaksansi (spazmolitici) (najpre,peroralno, a zatim intratekalni, Baklofen-smanjuje distoniju)

 

Lečenje

Od hirurških intervencija najčešće se primenjuje simpatička blokada gangliona stellatum. Od ove intervencije se očekuje da dovede do smanjenja tegoba, što predstavlja istovremeno dijagnostičko i terapijsko sredstvo lečenja. U obzir dolaze i intravenozna regionalna blokada, hemijska i hirurška simpatektomija kao i amputacija zahvaćenog ekstremiteta . Najveći broj autora ističe značaj fizikalne terapije u prevenciji i lečenju ovog oboljenja. Fizikalna terapija i rehabilitacija u ranoj fazi treba da dovede do redukcije bola i prevencije nastanka kontraktura. Principi se svode na eliminaciju bolnih pasivnih pokreta, mobilizaciju susednih zglobova u smislu prevencije nastanka njihovih kontrakutra uz forsiranje kontrolisanih aktivnih i aktivno potpomognutih pokreta do granice bola. Kineziterapijski program prati primena odgovarajućih agenasa koji zavisno od faze za cilj imaju smanjivanje otoka, bola, povećanje cirkulacije i sprečavanje hipotrofije zahvaćenog ekstremiteta

Cilj: smanjenje bola I poboljsanje funkcije

  • Rana mobilizacija(prevencija CRPS-а)
  • Dijadinamicne struje-blokada gangliona(npr. Ganglion Stelatum za GE)
  • Niskofrekventni laser
  • TENS
  • Krioterapija
  • Hidroterapija
  • Vezbe za povecanje obima pokreta, vezbe za jacanje GMS

 

Invazivna terapija

Kada se ne dobiju zadovoljavajuci rezultati fizikalnom I medikamentoznom terapijom

  • Simpaticki blokovi
  • Stimulacija kicmene mozdine
  • Hirurska simpatektomija
  • Amputacija ekstremiteta

Najveći broj autora ističe značaj ranog, ciljanog multidisciplinarnog terapijskog pristupa CRPS-a, stanja koje, ukoliko je blagovremeno nelečeno  može dovesti do dugotrajnog invaliditeta. Rano prepoznavanje je važno za blagovremeno započinjanje terapije pre razvoja trofičkih promena II i III faze. Na žalost, postoji malo objektivnih dokaza na osnovu kojih se može doneti i kreirati pouzdan plan lečenja. U tom smislu je sigurno da je vreme za velike multicentrične, prospektivne, kontrolisane studije koje će bolje objasniti efekte postojećih terapijskih mogućnosti.

Literatura

Paice E. Fortnightly Review: Reflex sympathetic dystrophy.BMJ 1995;310:1645-48. 2. Mitchell SW, Morehouse GR, Keen WW. Gunshot wounds and other injuries of nerves. New York: Lippincott, 1864. 3. Singh MK, Patel J.: Complex Regional Pain Syndromes. Emedicine. 2006 Jun. Available from: URL: http://www.emedicine.com/ 4. Amadio PC, Mackinnon SE, Merritt WH, Brody GS, Terzis JK.: RSDS: consensus report of an ad hoc committee of the American Association for Hand Surgery on the definition of RSDS. Plast Reconstruct Surg; 87:371-5. 55. Atkins RM, Duckworth T, Kanis JA: Algodystrophy following Colles’ fracture. J Hand Surg 1991;14B:161-64. 6. Kozin F.: Reflex sympathetic dystrophy syndrome: a review. Clin Exp Rheumatol 1992;10:401-9. 7. Poplawski ZJ, Wiley AM, Murray JF.: Post-traumatic dystrophy of the extremities: a review and trial of treatment. J Bone Joint Surg [A] 1983;65:642-54. 8. Livingston WK.: Pain mechanisms. New York: Macmillan, 1947. 9. Hooshmand H. Chronic pain: reflex sympathetic dystrophy, prevention and management. Boca Raton, FL: CRC Press, 1993:13-26. 10. Egle UT, Hoffman SO.: Psychosomatic correlations of sympathetic reflex dystrophy (Sudeck’s disease). Review of the literature and initial clinical results. Psychother Psychosom Med Psychol 1990; 40:123-35. 11. Van Houdenhove B, Vasquez G, Onghena P, Stans L, Vandeput C, Vermaut G, et al. Etiopathogenesis of RSD: a review and biopsychosocial hypothesis. Clin J Pain 1992; 8:300-6. 12. De Vilder J.: Personality of patients with Sudeck’s atrophy following tibial fracture. Acta Orhop Belg 1992; 58 (suppl 1): 252-7. 13. Gellman H, Andrew D.: Reflex Symphatetic Dystrophy. U:Brotzman BS, Wilk KE, urednici. Clinical Orthopaedic Rehabilitation. 2nd ed. Philadelphia: Mosby; 1996. p. 543-553. 14. Todorović-Tirnanić M, Obradović V, Han R, Goldner B, Stanković Đ, Sekulić D, Lazić T, Djordjević B.: Diagnostic approach to reflex symphatetic dystrophy after fracture:radiography or bone scintigraphy? Eur J Nucl Med 1995;22:1187-1193. 15. Fialka V, Wickenhauser J, Engel A, Schneider B.: Sympathetic reflex dystrophy. Effectiveness of physical therapy treatment of Sudeck’s syndrome. Fortschr Med 1992;110(9):146-8.




SIGURNE RUKE kojima verujem.





SIGURNE RUKE
kojima verujem.






Copyright by Hirofizikal 2021. All rights reserved.



Copyright by Hirofizikal 2021. All rights reserved.



Call Now ButtonPozovite nas